Sve što ste ikad trebali znati o reumi, križobolji, upali zglobova…

Reumatoidni artritis je kronična sustavna autoimuna upalna bolest nepoznatog uzroka, koju karakterizira trajna upala zglobova (artritis), točnije sinovijalne membrane (sinovitis), iako bolest može zahvatiti i dijelove ostalih organa kao što su npr. koža, srce, pluća i oči.

Pokretni koštani spojevi ili zglobovi najčešći su i funkcijski najvažniji spojevi između kostiju. U njima su mogući pokreti između kostiju, a ubrajaju gotovo sve spojeve na udovima. Zovu se i sinovijalni zglobovi jer zglobna tijela u vreću spaja sinovijalna ovojnica koja izlučuje sinovijalnu tekućinu. Zglobna tekućina omogućuje klizanje hrskavičnih krajeva kostiju u zglobnoj šupljini.

Reumatoidni artritis je kronična sustavna autoimuna upalna bolest nepoznatog uzroka, koju karakterizira trajna upala zglobova (artritis), točnije sinovijalne membrane (sinovitis), iako bolest može zahvatiti i dijelove ostalih organa kao što su npr. koža, srce, pluća i oči. To je kronično oboljenje u kojem dolazi do upale zglobova, njihovog oticanja, bolnosti, ukrućenosti i gubitka funkcije. Proces započinje u sinoviji, membrani koja omotava zglob, tvoreći zaštitnu vrećicu. Ova je vrećica ispunjena tekućinom za podmazivanje zgloba koju nazivamo sinovijalnom tekućinom. Osim zaštite zglobova, ova tekućina snabdijeva hranjivim tvarima i kisikom hrskavicu, glatko tkivo koje oblaže krajeve kostiju. Hrskavica je građena prvenstveno od kolagena, strukturnog proteina tijela, koji tvori mrežu vlakana i time podupire zglobove. Kod reumatoidnog artritisa stalni upalni proces koji zahvaća sinoviju postupno razara kolagen, čime se prostor u zglobu smanjuje i konačno razara samu kost. Kod progresivnog reumatoidnog artritisa razaranje hrskavice se ubrzava kada se tekućina i upalne stanice nagomilavaju u sinoviji, tvoreći panus, izraslinu koja se sastoji od zadebljanog sinovijalnog tkiva. Panus proizvodi više enzima koji razaraju obližnju hrskavicu, pogoršavajući status zahvaćenog područja i privlačeći više upalnih stanica, čime se upalni proces stalno ponavlja. Ovaj proces ne samo da zahvaća hrskavicu i kosti, već oštećuje i organe u drugim dijelovima tijela.

Simtomi upale zglobova

Karakterističan simptom reumatoidnog artritisa je jutarnja ukočenost koja traje najmanje pola sata. Simptomi poput malaksalosti, gubitka tjelesne težine i groznice mogu biti početni znaci reumatoidnog artritisa. Neki tvrde da nalikuju simptomima prehlade ili gripe, osim, naravno, što simptomi reumatoidnog artritisa mogu trajati godinama. Otečenost i bol u zglobovima traju najmanje šest tjedana prije nego se reumatoidni artritis dijagnosticira. Premda se reumatoidni artritis skoro redovito razvija u zglavcima i zglobovima prstiju, često zahvaća koljena i gležnjeve, zapravo mnoge zglobove. Bol je često simetrična, ali može biti žešća na jednoj strani, ovisno o tome koja se ruka češće koristi. Upaljeni zglobovi obično su natečeni i često se pri dodiru osjeća da su topli. U oko 20 posto slučajeva oboljelih upala krajnjih arterija uzrokuje potkožne čvoriće ili kvržice veličine graška ili malo veće. Locirani su u blizini laktova, premda se mogu razviti i bilo gdje drugdje. Čvorići su obično bezbolni, rijetko otkrivaju prisutnost reumatoidnog vaskulitisa (upala krvnih žila), stanja koje pogađa krvne žile pluća, bubrega ili drugih organa. Moguće je nakupljanje tekućine, posebno u koljenima. U rijetkim slučajevima javlja se u zglobnoj vrećici iza koljena i formira Bakerovu cistu nalik tumoru, a ponekad se proteže niz list noge, uzrokujući bol.
Zahvaćeni zglobovi se povećavaju i brzo deformiraju. Zglobovi mogu ostati u jednom položaju (kontrakture) pa je ispružanje onemogućeno. Prsti se primiču malom prstu što mijenja položaj tetiva. Oteklina ručnog zgloba može uzrokovati sindrom karpalnog tunela. Puknuće cista, koje se mogu pojaviti uz koljeno, uzrokuje bol i otok potkoljenice. Oko 30 do 40 posto ljudi s reumatoidnim artritisom imaju tvrde izbočine (čvoriće, nodule) točno ispod kože u blizini zahvaćenog zgloba. Reumatoidni artritis može uzrokovati srednje povišenu tjelesnu temperaturu i ponekad upalu krvnih žila koja dovodi do oštećenja živaca i kože potkoljenice. Upala ovojnice pluća, srca ili plućnog parenhima može uzrokovati bol u prsnom košu, otežano disanje i poremetiti rad srca. U nekih ljudi se povećaju limfni čvorovi, nastane Sjögrenov sindrom ili se razvije upala oka. Stillova bolest je oblik reumatoidnog artritisa u kojem se visoka tjelesna temperatura i ostali generalizirani simptomi prvi pojave. Reumatoidni artritis (RA) često prate opći simptomi kao što su umor, malaksalost, blago povišena temperatura, gubitak apetita, gubitak na tjelesnoj težini. Fibroza pluća ili pleuralni izljevi su česta manifestacija zahvaćenosti pluća. Oboljeli od RA su skloniji aterosklerozi te imaju povećani rizik za srčani i moždani udar. Ostale srčane komplikacije reumatoidnog artritisa mogu biti perikarditis, endokarditis, fibroza. Oči mogu biti zahvaćene izravno episkleritisom, dok je češća neizravna komplikacija sindrom suhog oka (kseroftalmija) uzrokovan infiltracijom limfocita u suzne žlijezde i žlijezde slinovnice. Često je kod bolesnika prisutna anemija i osteoporoza. Sindrom karpalnog kanala je uzrokovan oteklinom u području zglobova šake kuda prolazi medijani živac. Bolest se ne može izliječiti, ali se različitim terapijskim postupcima, prvenstveno fizikalnom terapijom i lijekovima pokušava usporiti tijek bolesti i smanjiti simptome bolesti. U liječenju bolesti koriste se nesteroidni protuupalni lijekovi, nebiološki i biološki lijekovi koji inhibiraju TNF alfa, blokatori interleukina 1, monoklonalna antitijela protiv B-limfocita, blokatori kostimulacije T-limfocita. Kirurški se može ukloniti dio upalno promijenjene membrane sinovektomijom, a po potrebi zamijeniti dio ili čitavi zglob.

Zglob kuka – spoj zdjelice i natkoljenične kost

Kronična bol u donjem dijelu leđa

Lumbalno područje (ili donji dio leđa) sastoji se od pet kralježaka (L1-L5). Između ovih kralježaka su vezivno-hrskavični diskovi, koji služe kao jastuci, te sprječavaju trljanje kralježaka jednih o druge dok u isto vrijeme štite kralježničku moždinu. Živci izlaze iz i ulaze u kralježničku moždinu kroz specifične otvore između kralježaka, te osiguravaju koži osjet i signale za mišiće. Stabilnost kralježnice održana je pomoću ligamenata i mišića leđa te abdomena. Mali zglobovi koji se zovu fasetni zglobovi ograničavaju te usmjeravaju pokrete kralježnice.
Mišići multifidusi nalaze se uzduž stražnje strane kralježnice, te su važni za održavanje kralježnice ravnom i stabilnom tijekom puno uobičajenih pokreta poput sjedenja, hodanja i podizanja. Problemi s ovim mišićima često se nalaze u ljudi s kroničnom boli u donjem dijelu leđa, jer bol u leđima rezultira time da osoba upotrebljava mišiće leđa na neispravan način u pokušaju izbjegavanja boli. Problemi s mišićima multifidusima nastavljaju se i nakon što bol prestane, te je to vjerojatno jedan od važnih razloga zbog kojih se bol vraća. Kao dio programa oporavka u ljudi s kroničnom boli u donjem dijelu leđa preporučuje se učenje pravilne uporabe ovih mišića.

Intervertebralni disk ima želatinoznu jezgru okruženu fibroznim prstenom. U svojem normalnom, neoštećenom stanju, većina diska nije opskrbljena cirkulacijom niti živčanim sustavom – krv i živci nalaze se samo s vanjske strane diska. Specijalizirane stanice koje mogu preživjeti bez izravne opskrbe krvlju nalaze se u sredini diska. Tijekom vremena disk gubi svoju fleksibilnost te sposobnost apsorpcije fizičkih sila. Ova smanjena sposobnost suočavanja s fizičkim silama povećava pritisak na druge dijelove kralježnice, uzrokujući zadebljanje ligamenata kralježnice te razvoj koštanih izraslina na kralješcima. Kao rezultat, prostor kroz koji prolazi kralježnička moždina i živčani korijeni postaje manji. Kada dođe do degeneracije diska kao rezultat ozljede ili bolesti, sastav diska se mijenja: krvne žile i živci mogu urasti u središte diska i/ili prolabirani materijal može stvarati izravan pritisak na korijen živca. Bilo koja od ovih promjena može prouzročiti bol u leđima.

Bolest diska kralježnice, bol korijena živca

Diskus hernija bolest je međukralježnog diska kralježnice koja nastaje kao posljedica prolapsa i prodora želatinozne jezgre međukralježnog diska u međukralježne otvore gdje vrši pritisak na korijen spinalnog živca, a ponekad i centralno u spinalni kanal i prostor u kojem se nalaze leđna moždina i cauda eqvina koje također komprimira. Za razliku od ispupčenja diska kod ovog poremećaja dominira djelomična ili u potpuna ruptura hrskavica fibroznog prstena diska s prolapsom jezgre, dok zadnji uzdužni ligamenti kralježnice mogu ostati netaknuti.
Bol korijena živca nastane kada je živac na mjestu izlaska iz kralježnice ukliješten radi prolabiranog diskusa ili iritacije zbog upale koju uzrokuje prolabiran diskus. Živac koji je najčešće zahvaćen je nervus ischiadicus, zato je sinonim za ovu vrstu bolnog stanja „Išias“. Bol se osjeća uz mjesta prolaska živca (zadnja strana bedra, potkoljenice, sve do stopala) i ponekad može biti izraženija nego sama bol u križima, te može varirati od blage do izrazite. Karakteristični su utrnulost i promijenjen osjet na koži uz smanjenu sposobnost podizanja ispružene noge, koja uzrokuje bol uzduž noge. Bolesnik leži na zdravoj strani, dok bolesnu nogu drži savijenu.
Uzrok diskus hernije često je fizičko preopterećenje već postojećih oštećenja međukralježnog diska, herniacija diska, reumatične i upalne bolesti. Simptomi diskus hernije su jaka bol, najčešće lokalizirana u leđima i udovima, ukočenost i ponekad paraliza. Liječenje je konzervativno, u većini slučajeva moguće, a kod težih slučajeva pristupa se operativno.

Pojam lumboischialgije odnosno išijasa odnosi se na bol koja nastaje nakon pritiska na korijen velikog živca koji izlazi iz kralježnične moždine – nervus ishiadicus. N. ishiadicus je najduži i najdeblji živac u tijelu, debljine palca. Sastavljen je od pet manjih živaca koji izlaze iz lumbosakralnog dijela kralježnice te se spušta niz noge gdje se grana u manje živce u natkoljenici, u predjelu koljena, lista, stopala i prstima. Bol može biti popraćena trncima, ukočenošću ili slabošću koja počinje u donjem dijelu leđa te se slijeva kroz stražnjicu u bedro, s prednje, unutarnje, stražnje ili vanjske strane, a može se kroz potkoljenicu proširiti do u stopalo. Bol u donjem dijelu leđa, križobolja ili lumbago je učestali poremećaj mišića i kostiju leđa. Zahvaća oko 40 posto ljudi u nekom trenutku života. Bol u donjem dijelu leđa (često skraćeno LBP, eng. low back pain) može se klasificirati prema trajanju kao akutna (bol koja traje kraće od 6 tjedana), subkronična (6 do 12 tjedana), ili kronična (više od 12 tjedana). Bolest je moguće dalje klasificirati prema temeljnom uzroku kao mehaničku, nemehaničku, ili prenesenu bol.
Pritisak na živac uz kralježnicu može uzrokovati utrnutost, osjećaj bockanja iglom i slabost u mišićima stražnjice, bedra i nogu, zavisi od živca koji je pritisnut odnosno pogođen.

Lumbago je klinički naziv za iznenadnu bol u lumbalnom dijelu kralježnice koja nastaje prilikom nezgodnog kretanja, naprezanja, naglog podizanja težeg tereta ili naglog hlađenja tijela, primjerice ulaskom u izrazito klimatiziranu prostoriju.

Oštećeni diskus, pritisak na živac uz kralježnicu

Prerano starenje i degenerativne promjene intervertebralnog (međukralježnog) diskusa su svakako osnovni razlog ove bolesti. Najčečće pri podizanju tereta iz nezgodnog položaja tijela (krivi, nagli pokret) dolazi do pucanja fibroznog prstena diskusa i prolapsa njegovog središnjeg dijela – nukleus pulposusa koji vrši kompresiju na odgovarajući kičmeni korijen (mjesto izlazaka živaca). Predilekcijsko mjesto nalazi se između petog lumbalnog i prvog sakralnog kralješka sa pritiskom na prvi sakralni korijen. Rjeđi je prolaps između četvrtog i petog lumbalnog pršljena s kompresijom petog lumbalnog korijena, a još rjeđi između trećeg i četvrtog ili drugog i trećeg lumbalnog kralješka.

U anamnezi ima više nastupa bolova u lumbalnom dijelu kralježnice (lumbago), obično poslije naprezanja. Bol je lokalizirana u istom dijelu i širi se ka zglobu kuka, niz potkoljenicu i list noge sve do prstiju. Parestezije (izmijenjeni osjećaj, osjećaj mravinjanja), nekad i hipestezija (smanjen osjećaj za dodir) u palcu noge govore da je u pitanju lezija korijena L5, odnosno oštećenje diskusa između četvrtog i petog lumbalnog kralješka. Kada se ove smetnje jave na vanjskoj strani stopala i malom prstu, riječ je o oštećenju korijena S1. Ahilov refleks je snižen ili ugašen i to je najsigurniji znak išijasa.
Bolovi se pojačavaju pokretima i naprezanjem (kašalj, kihanje, smijeh). Istezanje išijadičnog živca (podizanjem ispružene noge) dovodi do pojačavanja boli. Mogu se naći i raznovrsni motorni znaci – najčešći nalaz je refleksni spazam paravertebralne muskulature koja predstvalja obrambenu reakciju od bolnih pokreta. Pokretljivost ovog dijela kralježnice je ograničena, poglavito unazad. Može se javiti i hipotonija mišića, npr. glutealnih, a nekada i mišića cijele noge. Nemogućnost stajanja na prstima i peti posljedica je slabosti fleksora i ekstenzora palca i fleksora stopala. Prolaps između drugog i trećeg te trećeg i četvrtog lumbalnog kralješka daje simptomatologiju od strane nervusa femoralisa – sniženje odnosno gubitak patelarnog refleksa, smanjenje snage, hipotonija i hipotrofija mišića kvadricepsa.
Simptomi obuhvaćaju bol u mišićima, pulsirajuću ili probadajuću bol, bol koja se širi uzduž noge, ograničenu pokretljivost leđa i nemogućnost uspravnog stajanja. Bol u leđima koja traje od nekoliko dana do nekoliko tjedana smatra se akutnim, dok je kronična bol ona koja traje tri mjeseca ili duže. Liječenje se odnosi na terapiju koja obuhvaća promjene u načinu i stilu života (ishrana i fizička aktivnost) te uporabu lijekova. Koriste se NSAIL (nesteroidni antiinflamatorni lijekovi) u obliku gela za lokalnu aplikaciju ili u obliku tableta koje smanjuju upalu i smiruju bol.
snažna, oštra bol u donjem dijelu leđa koja se širi prema nozi kroz glutealnu regiju, ponekad sve do prstiju (rijetko se javlja u obje noge)
bol se pojačava prilikom sjedenja
osjećaj žarenja i i trnjenja uzduž cijele dužine noge
slabost, ukočenost ili slabija kontrola pokreta noge
slabiji oslonac na nogu, a moguća je i pareza stopala te otežana ili ograničena funkcija stopala
konstantna bol koja može otežavati ustajanje ili hodanje

Simptomi išijasa koji ukazuju na hitan medicinski postupak

Rijetko, ali ponekad se dogodi da se simptomi išijasa toliko brzo pogoršavaju da zahtijevaju operaciju.

Ako patite od sljedećih simptoma potrebno je hitno zatražiti savjet liječnika:

bol i drugi neurološki ispadi koji se pogoršavaju, a ne ukazuju na moguće oštećenje živaca (npr. slabost)
simptomi koji se pojavljuju u obje noge (tzv. bilateralni išijas) i uzrokuju crijevne probleme ili mokraćne smetnje mogu ukazivati na cauda equina sindrom (mišićna slabost i ispadi osjeta na nogama u obliku „jahaćih hlača“ te smetnje kontrole mokrenja i stolice)
Savjeti i preventiva: Čimbenici koji povećavaju rizik od nastanka bola u donjem dijelu leđa su debljina, starost, spol, fizički zahtjevan ili stresan posao, pušenje, anksioznost, dugotrajno sjedenje, loše držanje i ravna stopala. Najčešće bol u leđima postupno prolazi, ali u nekim slučajevima ona ukazuje na ozbiljan medicinski problem.

Hipokrat je tvorac pojma križobolja
Bol u donjem dijelu leđa kod čovjeka je bila prisutna najmanje od brončanog doba. Najstariji poznati traktat o kirurgiji, Edwin Smithov papirus, iz 1500. pr. Kr. opisuje dijagnostički postupak i terapiju za iščašenje kralježaka. Hipokrat je bio prvi koji je upotrebljavao pojam križobolja, dok ju je Galen detaljnije opisao. Tijekom prvog tisućljeća nove ere liječnici su izbjegavali bilo kakav pokušaj kirurškog postupka i preporučivali su samo kontrolu kroz vrijeme. Tijekom srednjeg vijeka narodni su liječnici temeljili terapijske postupke boli u leđima na vjerovanju da je ona izazvana utjecajem duhova.
Početkom 20. stoljeća, liječnici su vjerovali da je križobolja izazvana upalom ili oštećenjem živaca, tako da je pojam neuralgija ili neuritis spominje kao najčešća dijagnoza u medicinskoj literaturi onog doba. Popularnost ovog navodnog uzroka počela je opadati kroz cijelo 20 stoljeće. U ranom 20. stoljeću američki neurokirurg Harvey Williams Cushing povećava prihvaćenost kirurških tretmana za bol u leđima. Tijekom 1920-ih i 1930-ih javljaju se nove teorije o nastanku ove tegobe. Liječnici su tvrdili da je to kombinacija psiholoških bolesti s patologijama živčanog sustava, kao neurastenije (živčane slabosti) i ženske histerije. Mišićna reuma, danas poznata kao fibromijalgija, također biva sve više citirana kao uzrok križobolje.
Nove tehnologije u medicini, poput otkrića rendgenskih zraka, omogućile su liječnicima nove i preciznije dijagnostičke postupke, stavljajući u prvi plan patološke promjene na intervertebralnim diskovima kao glavne razloge bolova u leđima. Godine 1938. ortopedski kirurg Joseph S. Barr izvijestio je o slučajevima poboljšanja ili nestanka križobolje kirurškim zahvatom na kralježnici. Kao rezultat ovog pionirskog tretmana, tijekom 1940-ih, model patologije intervertebralnih diskova postaje prevladavajući, te dominira medicinskom literaturom kroz cijele 1980-te, dodatno potpomognut novim dokazima dobivenih razvojem dijagnostičkih tehnika kompjuterizirane tomografije (CT) i magnetskom rezonancijom (MR).

Izvor: dnevno