Ženski magični napitak: Spriječava starenje kože, liječi jetru i želudac
Kumis važi za najbolji ruski narodni lijek, koji regeneriše mikrofloru želuca, pa vam preporučujemo da što prije isprobate recept koji će preporoditi ovaj važan organ.
Napitak je blago gaziran, osjeća se i ukus mlijeka. Odlično gasi žeđ, što mnogi pripisuju tajnom sastojku – kobiljem mlijeku.
U poređenju sa kravljim, kobilje mlijeko ima manje masti, a bjelančivina, minerala i vitamina C nekoliko puta više. Pored visokog sadržaja vitamina C, treba naglasiti da se sadržaj vitamina A i D mijenja tokom godine. Tokom ljeta više je vitamina A, a manje D, a tokom zime je obrnuto.
Otuda i kumis, kiselomliječni napitak, je različit u različitim dobima godine. Čak se razlikuje po mjesecima. Najkvalitetniji su majski, junski i julski kumis. Svaki od njih ima i svoj poseban naziv.
Kumis se dobija kiseljenjem kobiljeg mlijeka uz pomoć bakterija.
Sintezom vitamina C i B dobija se alkohol, koga u prosječnom kumisu ima oko 0,2 do 2,5%. Svako naselje, svaka porodica u Rusiji ima svoj recept za proizvodnju kumisa, pa u nekim slučajevima alkohol doseže i do 4,5 odsto. U Kazahstanu se čak pravi i takozvani neobuzdani kumis u kome je oko 40% alkohola.
Od davnina se proizvodio u stepskim područjima, posebno u današnjem Kazahstanu, a procjenjuje se da je recept star preko 5.500 godina. Antički grčki pisac Herodot u 5. vijeku prije nove ere spominjao je kumis, nazivajući ga mliječnim vinom.
Nazivaju ga i čarobnim napitkom jer usporava proces starenja i naglašavaju da ga žene piju češće nego muškarci.
Recept:
U šoljici kipuće vode otopite 2 kašike meda. Dobro promiješajte i ulijte u veliku teglu. Dodajte 2 kašike kefira i 1 litar kobiljeg mlijeka.
Promiješajte, prekrijte sa dva sloja gaze i stavite na toplo mjesto da odstoji tri dana. Zatim dodajte 1 kašičicu suhog kvasca, promiješajte i ponovo prekrijte gazom.
Čim primjetite da su u tegli počeli da se pojavljuju mehurići, kumis je gotov. Stavite teglu u frižider i pijte po 50 ml pola sata prije jela tri puta dnevno, najmanje dvije nedjelje.
Izvor: bhzdravlje