Iskusni psihoterapeut savjetuje: Evo šta da radite kako vam dijete ne bi postalo depresivac i kreten!
Zašto savremena djeca ne mogu da uče, ne znaju da se strpe i teško podnose dosadu.
Ja sam psihoterapeut sa dugogodišnjim iskustvom u radu sa djecom, roditeljima i nastavnicima. Vjerujem da su naša djeca na mnogo načina sve gora.
Istu stvar čujem od svakog učitelja kojeg upoznam. Kao profesionalni terapeut, vidim pad socijalne, emocionalne i akademske aktivnosti kod današnje djece, a istovremeno nagli porast broja djeca sa smetnjama u učenju.
Kao što znamo, naš mozak možemo istrenirati da postane “jačni” ili “slabiji”, u zavisnosti od okruženja. Iskreno vjerujem da uprkos najboljim namjerama, mozak naše djece treniramo pogrešno.
Evo i zašto
Djeca dobijaju sve što žele i kada žele
“Gladan sam!” – evo, odmah će ti mama kupiti nešto.
“Žedan sam!” – evo, donosi ti mama sokić
“Dosadno mi je!” – uzmi moj telefon, uključi igricu.
Sposobnost da se strpi je jedan do ključnih faktora uspjeha. Želimo da usrećimo našu djecu, ali nažalost, mi ih usrećujemo kratkoročno, a dugoročno od njih pravimo nesrećne i nezadovoljne ljude.
Ako smo sasvim ok s tim da ne dobijemo sve odmah i sada, to znači da znamo kako da funkcionišemo pod stresom. Ali sve češće vidim djecu koja nisu u stanju da se nose sa tim da ne dobiju sve što požele. Možete ih vidjeti i vi po tržnim centrima i prodavnicama, oni viču, plaču i valjaju se po podu, dok njihovi roditelji pokušavaju da ih utješe.
Ograničena socijalna interakcija
Imamo mnogo posla, pa svojoj djeci dajemo telefone i tablete da i oni budu zauzeti. Ranije su se djeca igrala napolju, gdje su razvijala socijalne vještine pod ektremnim uslovima. Nažalost, uređaji su zamjenili šetnju na otvorenom za djecu. Pored toga, tehnologija je roditeljima učinila manje dostupnim interakciju sa njihovom djecom. Telefon koji umjesto nas “sjedi” sa djetetom neće ga naučiti komunikaciji.
⠀
Mozak se, poput mišića, mora trenirati. Ako želite da vaše dijete vozi bicikl, naučite ga da ga vozi. Ako želite da dijete pliva, naučite ga da pliva. Ako želite da vaše dijete bude strpljivo, naučite ga da bude strpljivo.
Beskrajna zabava
Stvorili smo vještački svijet za svoju djecu. U tom svijetu nema dosade. Čim se dijete smiri, mi trčimo da ga uslužimo, da izvršimo roditeljsku dužnost.
Živimo u dva svijeta: oni u svijetu zabave, a mi u svijetu neprestanog rada.
Zašto naša djeca ne slažu veš, peru suđe, ne slažu igračke?
To su jednostavne aktivnosti, posao koji se ponavlja i koji osposobljava mozak za obavljanje dosadnih zadataka. To je onaj isti mišić koji se trenira, a koji kasnije služi za školovanje.
Kada djeca krenu u školu i počnu da uče da pišu ili čitaju, čućete ih da kažu: “Ne mogu, previše je dosadno, previše je teško…” Zašto? Zato što su naučeni samo na zabavu, nikako na obaveze.
Tehnologija
Telefoni su postali besplatne dadilje za našu djecu, ali ova pomoć se mora platiti. Cjenu plaćamo nervnim sistemom naše djece, njihovom pažnjom i sposobnošću da odlažemo zadovoljenje njihovih želja. Svakodnevni život njima je dosadan u poređenju sa virtuelnom stvarnošću.
Tehnologija nas emocionalno otuđuje od naše djece i naših porodica. Emocionalna dostupnost roditelja je hrana za mozak djece. Nažalost, mi postepeno djeci uskraćujemo ovo.
Djeca vladaju svijetom
“Moj sin ne voli povrće. Ne voli da ide u krevet ranije. Ne voli da doručkuje. Ne voli igračke, ali obožava tablet. Ne želi sam da se oblači….”
Ovo stalno čujem od roditelja. Od kada nam to djeca diktiraju kako da ih vaspitavamo? Ako im popustite, sve što će uraditi je da jedu makarone i sir i kolače, gledaju televiziju, igraju na tabletu igrice i odlaze u krevet tek kada se sruše od umora…
Bez pravilne ishrane i pravilnog sna, djeca su uznemirena, nepažljiva i iritantna.
Ako im dopustimo da rade šta hoće, onda neće da shvate koncept – mora. Nažalost, da bismo postigli svoje ciljeve, često u životu moramo da radimo ono što je neophodno, a ne ono šta želimo.
Ako djete želi da postane student – mora da uči. Ako želi da postane fudbaler – mora da trenira svaki dan.
Naša djeca znaju šta žele, ali im je teško da urade ono što je neophodno za postizanje cilja. To dovodi do frustriranosti.
Istrenirajte im mozak!
Mozak svog djetata možete da istrenirate i to na ovaj način:
1. Ne plašite se da postavite granice
Djeci su potrebne granice kako bi odrasla srećna i zdrava:
Obroci su na vreme, kao i spavanje.
Razmislite šta je dobro za vašu djecu, a ne šta oni žele ili ne žele.
Roditeljstvo je naporan posao, morate biti kreativni da ih naterate da rade ono što je dobro za njih, a to je često suprotno od onog što oni žele.
Djeci je potreban dobar doručak, hranljivi obroci, izlazak napolje i dovoljno sna.
2. Ograničite pristup telefonu, tabletu, televizoru
Igrajte karte, gradite kućicu, pravite ručak zajedno, igrajte se , vozite bicikl, šetajte sa baterijskom lampom, bavite se društvenim radom….
3. Naučite ih da čekaju
Sasvim je ok ako im je dosadno. Povremeno povećavajte vrijeme između “želim” i “dobijem”. Izbjegavajte upotrebu telefona dok ste u restoranu, automobilu, dok čekate ručak….
Ograničite stalno grickanje.
4. Naučite dete da radi monotone poslove od malih nogu – to je temelj budućeg vrijednog radnika
Oni mogu da slože odeću, da odlože igračke, da raspakuju hranu i raspodele je po fiokama i td. Mogu da usisaju, da obrišu sto, operu suđe….
5. Naučite ih socijalnim vještinama
Naučite ih da dijele, budu u mogućnosti da gube i pobeđuju, da kažu “hvala” i “molim te”.
Na osnovu svog iskustva kao terapeuta, mogu da kažem da se djeca mijenjaju od trenutka kada roditelj promjeni pristup. Pomozite svojoj djeci da uspiju u životu, edukujte ih i terajte njihov mozak da stalno radi.
Autor: Viktorija Prodai, prevod Stil.kurir.rs
