Opasnost po zdravlje naše djece: Ovo je tamna strana “štedljivih” sijalica

Dok potrošače godinama pozivaju (a sada i prisiljavaju) da klasične sijalice zamjene štedljivim, berlinski stručnjaci, kao i mnogi drugi, upozoravaju da te sijalice trebaju biti uključene što kraće i što dalje od glave. Zašto?

Pogledajte obavezno video na dnu teksta

Uz sve to, EU je donijela direktivu zabrane proizvodnje sijalica s užarenim vlaknom te forsiraju da se na tržišta širom EU plasiraju isključivo ‘štedljive’ sijalice koje škode našem zdravlju. Koji su razlozi upornog insistiranja na ovim sijalicama uprkos svim apsurdima koje sa sobom donose? Postoji li nešto u pozadini ovih zbivanja?

Štedljive sijalice opasne po zdravlje

Objavljeno je u istraživanju Berlinske laboratorije da su „zelene“ sijalice, oko kojih se već duže vodi rasprava zbog, takođe, prisutnosti žive i, time, potencijalne opasnosti u slučaju razbijanja sijalice, postale i ozbiljno opasne po ljudsko zdravlje. Kako su zaključili njemački naučnici, upaljene štedljive sijalice emituju fenol, naftalen i stiren, štetne, otrovne, odnosno kancerogene spojeve koji u slučaju dugotrajnije izloženosti, mogu biti i fatalni. Fenol iz sijalica u organizam dospijeva udisanjem, a njegova veća koncentracija može iritirati sluznicu i izazvati probleme sa srcem i disajnim putevima.

Haifa Univerzitet u Izraelu već je odavno objavio istraživanje prema kojem štedljive sijalice mogu rezultovati porastom raka dojke kod žena, budući da, za razliku od klasičnog žutog osvjetljenja kojeg daju stare sijalice, imitiraju bijelo dnevno svjetlo, ometajući proizvodnju hormona melatonina u organizmu. Druge su ustanove, takođe, upozoravale na mogućnost da štedljive sijalice podstaknu i razvoj migrene, dok dermatolozi upozoravaju na porast kožnih problema.

Eko sijalica koja šteti okolini!?

Na ˝eko˝ propagandu su se navukli mnogi ljudi koji ‘vode brigu o životnoj sredini’ i masovno kupuju štedljive, ˝eko˝ sijalice bez obzira što im je cijena čak 10 puta veća od onih klasičnih s užarenim vlaknom. Govori im se i da će uštedjeti energiju ako ih duže drže upaljenima, što je potpuna podvala i laž, a uz to postoje upozorenja berlinskih stručnjaka da štedljive sijalice trebaju biti upaljene što kraće, isključivo u prostorijama koje se mogu provjetravati, i što dalje od glave.

‘Oko tih sijalica se stvara električni smog i ne bi ih trebalo koristiti u neprovjetrenim prostorijama, a definitivno ne blizu glave’ – upozorava Andreas Kirhner iz Federacije njemačkih inženjera. Toliko o tome koliko je ovaj proizvod ‘eko’.

Od ranije je poznato da je živa opasna materija. Mnogo izvora tvrdi da sijalice mogu biti opasne ako puknu jer živa koja izlazi iz nje može da ošteti bubrege, opasna je za trudnice, djecu i kućne životinje. Naime, elementarne žive, kakva se nalazi u štedljivim sijalicama, ima najčešće 3-4 miligrama (maksimalno dozvoljena količina po sijalici je 5 miligrama).

Živa ne može pobjeći iz neoštećene štedljive sijalice, a ukoliko bi se sijalica razbila, oslobodilo bi se oko 10% od sveukupne količine žive (ostatak bi se adsorbovao na površine unutar sijalice i biće bačen sa staklom). Uzmemo li u obzir maksimalno dozvoljenu količinu žive po sijalici od 5 mg, tj tih 10% oslobođene žive u prostoriji od 30 m3 (4 x 3 x 2,5), dobijamo sljedeću računicu:

0,5 mg/30 m3 = 0,016 mg žive po m3 prostora
Ili za prostor od 15 m3 (2,5 x 3 x 2,5)
0,5 mg/15 m3 = 0,03 mg žive po m3 prostora.

U oba slučaja, količina žive koja će se osloboditi iz razbijene štedljive sijalice biće niža od propisane granične vrijednosti izloženosti (GVI) za živu koji iznosi 0,05 mg/m3. GVI se odnosi na koncentraciju hemikalije u vazduhu prostora koju odrasla osoba može udisati 8 sati dnevno cijeli svoj životni vijek, a da ta hemikalija ne izazove posljedice na kvalitet života i zdravstveno stanje izložene osobe.

Vidimo da ova količina žive nije štetna prema ovim izvorima. Ali, Health Protection Agency je propisala proceduru šta činiti u slučaju pucanja sijalice:

- Otvoriti prozore i provjetriti prostoriju
- Mjesto razbijanja obrisati vlažnom tkaninom te tkaninu zajedno sa sakupljenim sadržajem staviti u plastičnu kesu
- Ljepljivom trakom (npr. selotejpom) pokupiti eventualne ostatke (staklo, prah i dr.) sa površine te i to staviti u plastičnu kesu
- Kesu zatvoriti te je staviti u još jednu kesu (na ovaj način se minimalizuje mogućnost da će prikupljeno staklo isjeći kesu)
- Kese s otpadom potom predati na zbrinjavanje u reciklažno dvorište ili kompaniji ovlašćenoj za sakupljanje opasnog otpada. Ne smije se baciti u kantu za smeće (komunalni otpad)!

Kompanije tvrde jedno dok, paralelno, stručnjaci govore sasvim drugo. Očito je da je na nama (potrošačima) da odlučimo kome vjerovati. Ako posmatramo to sa strane interesa, pretpostavimo da su kompanije koje zarađuju na proizvodnji ovih sijalica, te oni koji ih koriste u ostvarenju svojih interesa, ti kojima se ne treba vjerovati. Ukoliko i jeste činjenica da je količina žive u sijalicama bezopasna po ljudsko zdravlje, šta će se dogoditi s milijardama štedljivih sijalica koje završe na otpadu i koje će zasigurno nagomilati dovoljnu količinu žive koja će potom dospjeti u vodovod i podzemne vode?

Nije li stoga apsurdno da se na ambalaži ˝eko˝ sijalice nalazi upozorenje da je obavezno odložiti je kao toksični otpad?!?

EU zabrana proizvodnje klasičnih sijalica i Smart mreža u pozadini priče

EU je već zabranila klasične sijalice od 100 i 75 vati, a u septembru ove godine „penzionisane“ će biti i sijalice sa užarenim vlaknom od 60 vati. Do kraja 2012. godine s tržišta će morati nestati i one od 40 i 25 vati. Ulaskom u EU, i Srbija će, dakako, biti obavezna da izbaci stare sijalice iz upotrebe, ali pitanje koliko su „ekološke“ sijalice zaista ekološke i dalje visi u vazduhu.

Uprkos tome što postoji određena štetnost ovih sijalica, kao što smo ustanovili, i uprkos tome što i nisu toliko ekološke koliko propaganda želi da ljudi u to vjeruju, EU iz nekog razloga insistira na tome da ovi proizvodi doslovno preplave cijelo tržište. To je već obavljeno u Americi. Naše nepoznavanje najmodernijih tehnoloških mogućnosti, što možemo zahvaliti medijskoj cenzuri, je zabrinjavajuće. No, bilo bi nam bolje da se što prije suočimo s još jednom namjenom ovih sijalica, koja bi mogla biti i primarna, a to jest da su one odašiljači informacija.

EU priprema teren za uspostavljanje globalne kontrole energetskih resursa i ljudskih bića za šta je ključnaSmart mreža (smart grid). Smart mreža predstavlja novu klasu tehnologije ‘vrlog novog svijeta’ za uspostavu električne energije u 21. vijeku, gdje će električni vodovi biti zamjenjeni dvosmjernom komunikacijom putem frekvencija i električnih impulsa između potrošača i centralnog kompjutera za nadzor. Ova tehnologija će imati ulogu potpune kontrole, nadziranja i snimanja svih informacija u jedan energetski mjerač koji će biti ugrađen u svaku kući, koji će potom informacije slati u glavni centralni kompjuter.

Ako ste pomislili da je sve ovo loša naučna fantastika, te su informacije dostupne i na samoj službenoj stranici Smart mreže. Ovdje možete vidjeti sterilne animacije koje, uz naratora bljedunjavog glasa, opisuju blagodeti koje nudi Smart mreža ufiltrirana u svakodnevni futuristički život. Sve je odrađeno vrlo lukavo, na naivan i miroljubivi način kako bi na to nasjeli potrošači.

Smart nudi život upleten u mrežu električnih talasa i frekvencije za odašiljanje raznih informacija. Smart mreža kontrolisaće računare, televizore, grijače, rerne, frižidere i mašine putem mikročipova koji će biti ugrađeni unutar njih. Mašine će biti automatizovane i nadzirane od strane centralnog kompjutera koji će biti umrežen sa energetskim mjeračem ugrađenim u kuću. Drugim riječima, jedna ili dvije centralizovane kompanije će imati monopol nad energetskim resursima, kao i mogućnost nadziranja svakog aparata u kući.

Imaće i informaciju o tome koliko puta ste otvorili frižider, šta se u njemu nalazi, koliko ljudi se kreće po kući, koliko ih ima, gdje se nalaze itd. Pod okriljem realizacije svih onih famoznih gegova koje smo vidjeli u naučno fantastičnim filmovima: paljenje svjetla na vokalnu naredbu, automatizovano pokućstvo, itd, ljudi će jednostavno prigrliti ovu tehnologiju bez okolišanja.

Inicijatori Smart mreže naglašavaju njenu dobit u smislu da će ona upravo svojim nadziranjem potrošnje energije unutar cijelog pokućstva, putem energetskih brojila, osiguravati sve podatke o komunalijama i obavještavati koliko se tačno energije troši unutar mreže. Tako će ˝savjesna˝ kompanija paziti da vi ne potrošite više novca nego što je potrebno, tako što će se automatski smanjiti potrošnja energije i ˝pravilno je rasporedivši˝ u vrijeme kada je električna mreža pod stresom uslijed velike potražnje, ili čak preraspodjeliti potrošnju u skladu sa tarifama za napajanje kada ono bude dostupno po nižim cijenama.

Možete misliti kako će kompanije paziti na to da ljudi ne troše novac. Ona će takođe, zbog svoje bežične osobine biti dostupna u ruralnim područjima i nuditi mogućnost instaliranja solarnih ploča (koje će takođe nadzirati Smart provajder). Dakle, sve stvari će odrađivati kompjuter umjesto vas. Kamo veće sreće za prosječnog čovjeka koji je ionako suviše lijen i inertan.

Do 2020. EU planira da uvede to da 80% pokućstva kontroliše Smart sistem putem spomenutih energetskih mjerača koji će nadzirati svu tehnologiju poput bežičnog interneta. Ova globalna operacija nadziranja zapravo sekundarno upravlja tehnologijom, no primarna joj je namjera kontrola vas. Kako bi shvatili ovo veoma ozbiljno valja se podsjetiti na to da je i naš organizam ustrojen tako da bude podložan frekvencijama, a time i samoj kontroli, odašiljanju subliminalnih poruka na mentalnoj, emocionalnoj, pa i fizičkoj bazi.

Smart mreža i kontrola ljudskih bića

Iako je jedna ćelija u ljudskom organizmu tako majušna da je vidljiva samo na jakom mikroskopu, ona po svojoj funkcionalnosti i složenosti nadmašuje i najsloženiji personalni računar do danas napravljen. U svakoj ćeliji odvija se izuzetno kompleksan proces elektromagnetnog vibriranja u svakom hiljaditom dijelu sekunde, kada se stvaraju svi biohemijski molekuli i proteini na kojima počiva život.

Samo jedna ćelija u ljudskom organizmu može izvesti 50.000 različitih biohemijskih reakcija. Ona nosi u DNK molekulu milijarde bita podataka sa znanjem (know-how) kako da preživi. Jedan DNK molekul sadrži oko 100.000 gena od kojih su 5.000 aktivni i proizvode oko 5.000 različitih proteina. Ćelija je tako izuzetna elektromagnetska spravica. DNK molekul je savijen u majušnu loptu, ali kada se dijeli mora se odmotati i okrenuti pri brzini 10.000-20.000 obrtaja u minuti (200-300 Hz).

Oko 50.000 različitih biohemijskih reakcija i stvaranje 5000 različitih proteina je jedna kontinuirana bio-elektro-hemijska igra sa električnim vibracijama na čitavom prostoru ćelije. Svaka pojedina biohemijska reakcija je jedan elektronski proces za sebe. Od milijardi takvih spravica sastavljen je naš organizam u svakom svom dijelu, u svakom tkivu, u svakoj kosti i nervu. Znanje (know-how) kako da preživi i reaguje, u svakoj ćeliji povezano je na nivou čitavog organizma i čini jedan sistem koji nazivamo – imuni sistem.

Istim imunološkim sistemom i kompletnim DNK kompleksom je stoga moguće upravljati putem prilagođenih frekvencija. Mnogi radio talasi ultravisoke i ultraniske frekvencije kojima je čovjek neprestano izložen u elektromagnetnom polju sasvim slobodno prolaze kroz organizam i ćelije na njih uopšte ne reaguju. One frekvencije pak na koje reagujemo, ne primjećujemo jer se svaka promjena u elektromagnetnom polju u čovjekovom okruženju očitava najprije na ćelijskom nivou.

Kako bi nam bilo što jasnije predočiti uticaj frekvencije, prisjetimo se primjera operskog pjevača koji jačinom svoga glasa uspjeva da razori staklenu čašu. To se dogodi kada se frekvencija određenog glasa poklopi sa frekvencijom na kojoj vibrira staklo i čaša jednostavno pukne jer se molekuli još jače protresu.

Na primjer, mozak čovjeka vibrira u frekventnom opsegu od 0.5 do 500 Hz, a najčešće je to do 50 Hz. Svaki uređaj koji radi na tom frekventnom opsegu može uticati na funkcionisanje mozga. Uz nove sofisticirane tehnologije je moguće uspostaviti frekvencije koje se dotiču naših ćelijskih frekvencija i to nije nikakva suviše zahtjevna nauka. Sve što je potrebno jeste znati je usmjeriti kako bi uticala na jedan vid našeg djelovanja – mentalno, fizički ili emocionalno.

U globalu, svaka frekvencija u tom rasponu utiče na ćeliju, tako smo u posljednjih 100 godina izloženi neprekidnim napadima raznih hemikalija, virusa i vakcina koje ne poštuju ‘ritam našeg prirodnog orkestra’ i stoga ih naš imunološki sistem nastoji odbaciti. Svako ovo izbacivanje, naravno, iziskuje rad čitavog imunog sistema i on se troši. Samo zamislite kakav je to žestok napad „raštimavanje“ kada u ljudsku krv ubrizgate ono što ovoj vrsti ne pripada – vakcinu sa majmunskom ili kravljom limfom zaraženu virusima ili neki drugim otrovom.

Upravo je iz tog razloga napad isključivim frekvencijama najsuptilniji napad na ljudski organizam – to se čini uz pomoć mikrotalasa iz bežičnih aparata, ili emitovanjem određenih frekvencija putem sijalica. To su ‘remetilački faktori’. Stalnim prolaskom elektromagnetnih talasa kroz mozak, čak i kada ne razgovaramo mobilnim telefonom, na svim živim bićima se stvara poremećaj prirodnih oscilacija ćelija. Tako ‘štedljive’ sijalice služe ujedno kao i antene, odašiljači informacija koji za prvu ruku mogu poslužiti kao ‘priprema terena’ za uspostavu Smart mreže.

Praksa elektromagnetne kontrola uma

Postoje primjeri tehnologija koje su poslužile kao presedan ˝štedljivih˝ sijalica i Smart mreže na bazi odašiljanja frekvencije i mikrotalasa.

Dana 14. oktobra 1976. radijske komunikacije širom planete ometane su snažnim radio talasima odašiljanim iz Sovjetskog Saveza. Emitovanje se javljalo u nepravilnim intervalima i variralo je od vrlo visokih do vrlo niskih frekvencija.

Kada su SAD, Kanada, Velika Britanija i skandinavske zemlje protestovale protiv emitovanja tih radio talasa, Sovjeti su se izvinili, pripisavši ometanje izvođenju nekih ‘eksperimenata’. No, tada su se funkcije talasnih dužina promjenile te su nastali golemi elektromagnetski talasi dugački hiljade kilometara, koji su prodirali u zemlju i protezali se sve do jonosfere. Zbog svog karakterističnog zvuka, signal je nazvan ‘djetlić’.

‘Djetliću’ su pripisane posljedične promjene vremenskih uslova koje su nastale zbog promjenjenih pasatnih vjetrova. Promjenom vjetrova došlo je do suše u zapadnim dijelovima SAD-a, sa teškim posljedicama po poljoprivredu i američku privredu. Otkriveno je da ta talasna dužina potiče od eksperimenata sa takozvanim „Teslinim generatorom“ koji je uticao na vremenske nepogode. Kako je poznato da Zemlja ima elektromagnetnu sferu koja se, kako svjedoče i sami naučnici, može mjenjati i uzrokovati dramatične promjene, nervni sistem ljudskog tijela takođe funkcioniše elektromagnetski i nalazi se na sličnoj frekvenciji.

Zapravo, Zemljina jonosfera titra na približno istoj frekvenciji kao i talasi ljudskog mozga, što je čini savršenim ‘prenositeljem’ elektromagnetskog zračenja od kojega se moždani talasi određenog raspona mogu odbijati bez ikakve promene frekvencije. U to vrijeme hiljade amerikanaca se žalilo na srčane probleme, emocionalni stres i veću rasprostranjenost oboljenja od karcinoma. To je bila početna salva nevidljivog rata elektromagnetnim oružjem.

Još je desetak godina ranije, tačnije 1962. godine, za vrijeme ‘pročešljavanja’ zgrade američke ambasade, tražeći eventualno postavljene prislušne uređaje, osoblje službe bezbjednosti otkrilo je mikrotalasni zrak usmjeren direktno na Ambasadu. Pentagon i obavještajnu zajednicu uznemirila je mogućnost neuroloških i bihevioralnih uticaja na diplomatsko osoblje.

Krijući svoje spoznaje od osoblja ambasade koje je 12 godina bilo izloženo spomenutim napadima, CIA je pokrenula projekat Pandora nastojeći da dokuči motive Sovjeta za izvršeni mikrotalasni napad. Članovi projekta Pandora otkrili su da su Sovjeti godinama provodili operacije pomnog istraživanja djelovanja mikrotalasa. Svojim su istraživanjima željeli su da utvrde učinak mikrotalasa na emocije i um.

Početkom ljeta 1965. godine trust mozgova pod paskom Pentagona – Institut za analizu odbrane – sastavio je posebnu radnu grupu želeći da ponovi sovjetske eksperimente i proanalizira problem. Agencija za napredna vojna istraživanja (DARPA) započela je eksperimentisati sa mikrotalasima na rezus majmunima u Vojnom istraživačkom institutu Walter Reed. Rezultati još uvijek nose oznaku ‘strogo povjerljivo’, ali na osnovu skorašnjih repliciranih istraživanja saznajemo da mikrotalasi imaju ‘duboke’ učinke na centralni nervni sistem i promjenu ponašanja rezus majmuna.

Nesumnjivo je da su moćnici koji raspolažu svim najnaprednijim tehnološkim resursima, vojnom silom i svjetskom ekonomijom svjesni da se odnos između elektromagnetosfere i elektromagnetske osnove ljudskog tijela može iskoristiti kao strateško oružje. Zamislite moć koja se smješi onima što, pritiskom na prekidač, mogu kontrolisati Zemljinu atmosferu i mijenjati ne samo vrijeme nego i moždane talase cjelokupnog stanovništva ciljanih područja.

Upravo su ovi događaji preteča današnjem planu da se pokućstva stave pod Smart mrežu i ljudi budu prekriveni sa bezbroj frekvencija i mikrotalasa koji će ih kontrolisati fizički, emocionalno i mentalno, ali ovaj put će svi, za razliku od slučaja u prošlosti, to zatražiti i sami finansirati!

No, kako sve ne bi ispalo potpuno crno, pročitao sam u nekoliko izvora na internetu da EU direktiva koja zabranjuje klasične sijalice ima nedostatke. Naime, prodavci klasičnih sijalica će i dalje moći da prodaju sijalice namjenjene „industrijskoj upotrebi“ u fabrikama. Rupa u zakonu se pojavila jer se EU direktiva koja zabranjuje sijalice od 40 W odnosi samo na „kućne sijalice“ što znači da se u prodavnicama može nastaviti prodaja onih koje su namjenjene „industrijskoj upotrebi“. Ne znam koliko su ove vijesti u skladu s posljednjim informacijama, oko najnovijih EU odredbi.

No prema nekim internetskim stranicama, već najmanje dva britanska proizvođača koriste „rupu“ u direktivi da bi nastavila masovnu proizvodnju takozvanih „otpornih“ sijalica koje izgledaju i rade skoro isto kao i klasične sijalice, ali su trajnije i otpornije. Te sijalice postoje za dvije verzije grla – sa zavrtnjem i bajonetne, a koštaće oko jedne funte što nije puno više od dosadašnjih sijalica za kućnu upotrebu, a i dalje upola manje od štedljivih sijalica.

One neće biti u velikim supermarketima, ali će se moći nabaviti u prodavnicama elektrouređaja i preko on-line dobavljača.

Još jedna alternativa jeste korišćenje halogenih lampi, takozvanih štedljivih svjetiljki sa gasom i svjetlosnih dioda. One nisu štetne za okolinu, dugo traju, odmah nakon uključenja daju dobro svjetlo i troše malo struje – do 90% manje nego obične sijalice. Zasad su, istina , još skupe, ali vijek trajanja im je 25 puta duži nego kod običnih sijalica. Cijena svjetlosnih dioda godišnje pada za oko 30%. Danas ona košta oko 20 eura, ali se procjenjuje da će 2020. koštati manje od tri eura.

Šta ne vidimo u slučaju da sijalica pukne ili da ima nedostatak – VIDEO

Pogledajte video i sve će Vam biti jasno. Sve što budete udahnuli ostaće trajno u Vašem organizmu sa velikim negativnim uticajem. Napominjemo da je dejstvo isparenja golim okom nevidljivo. Udahnuta živa ostavlja veoma štetne posljedice.

Izvor: dnevne