31.01.2019 u 12:07 | Zanimljivosti, Zdravlje | Komentari

Otkrili: Ubojica raka postoji u svakoj stanici naših tijela!

Takav lijek bio bi sasvim učinkovit, koristio bi potpuno prirodno postojeći mehanizam uništenja raka, ne bi bilo nuspojava od kemoterapija

dijete-rak

Čak i najnaprednija medicina do sada je rak u situacijama kada nije bio operabilan, rješavala najčešće kemoterapijama, koje su danas već toliko uznapredovale da potpuno izlječenje od raka odavno ne predstavlja čudo nad čudesima. Ipak, zlatni gral onkologije, još uvijek neotkriven, jest lijek koji bi ciljao direktno i isključivo stanice raka, a ne bi “bombardirao” cijeli organizam ili barem cijele organe.

Najnovije istraživanje sa Sveučilišta Northwestern, objavljeno u Nature Communications, kaže da su znanstvenici otkrili genetski kod za samouništenje stanica raka i da je naredni korak pronaći način kako ciljano izazvati pokretanje tog koda kod kancerogenih stanica. Drugim riječima, bio bi to definitivni lijek za rak.

Marcus E. Peter, jedan od devet znanstvenika koji sada potpisuju ovo otkriće, na tom tragu bio je već 2017. godine, kada je njegov tim utvrdio da svaka stanica u našem tijelu mora imati takav genetski kod za izazivanje vlastite smrti.

Loading...

Tada, doduše, te mehanizme nisu razumjeli kao što im je uspjelo sada, ali je otkriće došlo nešto prije otkrića Jana van Deursena i njegove biotehnološke tvrtke Unity Biotechnology iz San Francisca o načinu na koji bi bilo moguće pronaći de facto “eliksir mladosti” ili još bolje rečeno – teoretski beskonačnog života. U tom slučaju bila je riječ o istraživanju molekule za koju se ispostavilo da je kod laboratorijskih miševa u stanju razlikovati stare stanice u organizmu od mladih.

Pritom se kod “starih stanica” misli na one koje se više ne razmnožavaju, nadoknađujući prirodne gubitke organizma, ali niti ne umiru kako bi napravile mjesta za mlade stanice, sposobne razmnažati se i obnavljati oštećena tkiva, nego naprosto životare i troše resurse, što je, ispostavilo se, suština starenja organizma i konačno i propadanja, na kraju i smrti. Na Northwesternu su, pak, 2017. godine otkrili “receptor smrti” CD95/Fas koji se nalazi na površini stanica raka, u tom istraživanju konkretno raka jajnika.

U osnovnim crtama, tada su znanstvenici otkrili i to da pojedine male interferirajuće RNK, takve molekule koje djeluju na deaktivaciju pojedinih gena, mogu aktivirati “receptor smrti” i posljedično ubiti stanicu raka. Najnovije istraživanje, objavljeno sada, objašnjava proces još i dalje, donosi kompletno objašnjenje kako mikro RNK u određenim uvjetima uspijevaju napraviti stanicama tumora odnosno raka takvu štetu na genima da one više ne mogu preživjeti.

Znanstvenici su otkrili više od 700 točaka među genima koji utječu na bujanje kancerogenih stanica. Usto su ustvrdili i to da su kemoterapijski lijekovi djelotvorni upravo zato što pokreću toksične mehanizme po stanice, pri kojima dolazi do oslobađanja mikro RNK koje stanice raka ubijaju upravo onako kako su sada opisali, oštećuju im strukturu gena na kritičnim mjestima i tako ih ubijaju. Sljedeće pitanje koje je na redu jest: Kako ciljano pokrenuti takve mehanizme?

Glavni istraživač ove studije Marcus Peter komentar je dao u članku na stranicama svog sveučilišta, pod naslovom “Najsmrtonosniji ubojica raka postoji u svakoj stanici”.

“Sada kada smo spoznali (genski) kod za ubijanje, možemo potaknuti mehanizme bez korištenja kemoterapije i bez zafrkavanja s genomom… Cilj mi nije bio izaći s novom umjetnom otrovnom tvari. Htio sam slijediti trag prirode. Želim koristiti mehanizam što ga je razvila sama priroda”, kazao je.

Takva terapija značila bi da više nema potrebe niti za kemoterapijom, koja za nuspojavu ima žešći ili blaži udar na imunološki sustav, a posebno ne za zračenjem. U članku u kojem se predstavlja ovo otkriće Big Thinkov suradnik Derek Beres u podužem je uvodniku objasnio svoje iskustvo s liječenjem raka. Kod njega bila je riječ o raku testisa. Rak još nije bio metastazirao, što je bila odlična vijest i što je značilo da je stvar još uvijek operabilna.

Logična procedura poslije operacije, napisao je, bila je izbor jedne od tri opcije; ili će čekati da se vidi je li ipak ostala koja stanica raka koja bi se stala razvijati u novi tumor, ili će krenuti sa zračenjem, što se danas smatra invazivnim pristupom, opravdanim samo u određenim slučajevima, ili će preventivno primiti određeni broj kemoterapija. Naravno da je odabrao ovo zadnje.

Od svega ponuđenog u medicini danas, to je još uvijek najbolje rješenje ukoliko se stanje nije zakompliciralo do pojave metastaza ili ukoliko tumor nije moguće operirati. Kod njega operacija je učinila svoje, ako je još koje stanice raka još i bilo, nju je ubila kemoterapija i on je nastavio život izliječen i zdrav, kao da se ništa nije dogodilo. Njegov prijatelj, međutim, za kojega je napisao da se borio protiv puno agresivnijeg raka crijeva, u četiri mjeseca primio je čak 12 kemoterapija.

Iz teksta se da naslutiti da su liječnici njegovog bliskog prijatelja uspjeli izliječiti kemoterapijom. No, iako izliječen od raka, on je još neko vrijeme kod istih liječnika morao biti na tretmanima kako bi mu se oporavio imunološki sustav, odnosno koštana srž koja je, pod udarom kemoterapeutika, bila u stanju proizvoditi puno manje količine krvnih zrnaca.

Ali, ako bi znanstvenici otkrića sa Sveučilišta Northwestern uspjeli razviti dotle da pronađu metode kako da se stanice raka ciljano uništavaju pokretanjem mehanizama opisanih u istraživanju u Natureu, to bi značilo da je čovječanstvo dobilo krajnje učinkovitu terapiju za rak, usto bez nuspojava kemoterapije.

Izvor: express

Vaš komentar na članak: