NEVJEROVATNO KORISNA NAMIRNICA: Prirodni antibiotik koji liječi kašalj, probavne tegobe, urinarne infekcije, reumu i akne

Mnogi ga vole jer je hren bogatstvo vitamina – hren je povrtarska kultura koja se uzgaja zbog ljutog, zadebljalog podzemnog stabla (korijena), ali je i lišće takođe jestivo. Za razliku od korijena, manje je ljuto, a bogato je vitaminima, hlorofilom i mineralnim solima.

Koristi se kao dodatak salati i u obliku variva. Ljekovita svojstva hrena koriste se u liječenju bronhitisa, astme, jetre, opekotina, herpesa, a štiti i od prehlade. To je višegodišnja biljka, koja u drugoj godini razvija cvjetonosno stablo. Međutim, za ishranu se koristi korijen jednogodišnjeg ili dvogodišnjeg hrena.

Optimalna temperatura za rast je 17-20 C, a klijanje i nicanje započinje već na 3-4 C. Dobro podnosi hladnoću, ali mlade biljke stradaju već na -6 C.

Ima skromne zahtjeve prema svjetlosti, tako da uspijeva i na zasjenjenim mjestima, ali zbog velike lisne mase potrebno mu je dosta vode. Međutim, u uslovima prevelike vlage postane vodenast i često truli, dok pri nedostatku vode kvalitet korijena opada. Hren najbolje uspijijeva na plodnim, srednje lakim, odnosno srednje teškim zemljištima, sa neutralnom ili slabo kiselom reakcijom zemljišta, ph 6,5-7. Na teškom zemljištu koren se grana, krivi i veoma je ljut, dok na suviše lakom nije ukusan. Posebno su dobre rečne doline, zbog povećane vlažnosti vazduha i zemljišta.

Sijanje kulture hrena

Dolazi na prvo mjesto u plodoredu, kada se uzgaja kao jednogodišnja kultura. Najčešći i najbolji predusevi su strna žita, posebno pšenica, zatim mahunjače, odnosno razne leguminoze. On nije dobar kao predusjev, jer se regeneriše i postaje korov. Zbog toga, poslije hrena treba gajiti trave, odnosno kulture sa jakim korijenom i velikom nadzemnom masom, (kukuruz, sirak, tikve, suncokret..), a u cilju uništavanja samoniklih biljaka.

Sjeme se teško formira i zato se uglavnom razmnožava vegetativno, odnosno korijenovim reznicama, koje se dobiju od bočnih žila. Reznice se pripremaju tokom vađenja hrena, obično u kasnu jesen.

Da bi se izbjeglo obrnuto postavljanje u zemlju, gornji kraj se presječe ravno, a donji ukoso. Reznice mogu da se sade kasno u jesen ili se do proljeća čuvaju na hladnom mjestu, najbolje u vlažnom pijesku, za proljećnu sadnju. Uglavnom se koristi proljećna sadnja, ali ren dobro podnosi i jesenju sadnju. Od jedne biljke se u prosijeku dobije 3-4 reznice, a može i više. Dobar prinos ostvaruju kada su oko 1 cm debljine i dužine 20-25 cm.

Hren – njega usijeva

Nakon vađenja hren treba što prije da se uskladišti. Kod brze potrošnje, odmah se čisti od zemlje i uklanjaju se žile od kojih će se pripremati reznice. Najčešće se čuva u podrumu ili trapu, ali se zbog lakšeg kontrolisanja temperature, vlažnosti vazduha i zdravstvenog stanja korijena, preporučuje čuvanje u podrumu. Optimalni uslovi skladištenja su u hladnjačama ili specijalnim skladištima, na temperaturi od 0-10 C, pri relativnoj vlažnosti vazduha od 85-90%.

Najčešće se sadi u brazde, na dubini od oko 10 cm. Preporučuje se kosa sadnja, a vrhovi reznica treba da budu 5-6 cm ispod površine zemlje.

Kod đubrenja, koriste se organska i mineralna đubriva. Ren najbolje uspijeva uz đubrenje organskim đubrivima,a stajnjak se unosi u jesen zajedno sa dubokim oranjem. Mineralna đubriva se koriste pred sadnju rena i u toku vegetacije.

Azot utiče na rast lišća, a posebno korijena, ali preobilnim đubrenjem azotom potencira se rast lišća na račun korijena, produžava vegetacija i pogoršava hemijski sastav korijena.

Fosfor je važan za formiranje korijena, a kalijum za optimalan sadržaj suve materije, šećera i otpornost biljaka.

U početku vegetacije više se troši azot, u fazi debljanja korijena kalijum, dok je uzimanje fosfora prilično ravnomerno. Način đubrenja i količina mineralnih hraniva zavise od plodnosti zemljišta i tipa proizvodnje.

Visok prinos se postiže kvalitetnom osnovnom obradom na dubini 20-25 cm.

Gaji se na ravnoj površini, dok su bankovi pogodniji za teže i vlažno tlo. U toku vegetacije treba odraditi 2-3 okopavanja, s tim da se prvo okopavanje uradi desetak dana nakon nicanja, a u povoljnim vrijeme u nekim uslovima hren nikne za 20-25 dana.

Biljke se u vegetaciji štite od korova, bolesti i štetočina i nekoliko puta kultiviraju, prihranjuju i zalivaju. Prinos dostiže 10-15 t/ha, od čega je oko 60% tržišni hren, a ostatak se koristi kao reznice.

Potražnja za prerađevinama od hrena je stalno prisutna, a zimsko doba je vrijeme kada se konzumacija prerađenog hrena povećava.

Izvor: agroinfonet