Dr Zoran Vujičić o smutijima i veganstvu: Sve to je ravno samoubistvu!

Proizvodnja povrća u sopstvenoj režiji nije garant zdravlja. Ako se hrana ne prska pojedu je štetočine.

Zoran Vujčić je redovni profesor na Hemijskom fakultetu u Beogradu koji u slobodno vrijeme vodi popularan blog “Hemija oko nas” na kojem piše o mnogim temama koje su važne, poput ishrane, kozmetike, savremenog načina života razbijajući mitove koji su u današnje vrijeme postali sveprisutni.

U medijima često možemo čitati kako određene biljke liječe rak, kako je određena kozmetika dobra, kako neki način ishrane vodi dugovječnosti. Ali odgovor nauke na ova pitanja je često drugačiji. Sajt Buka, prenosi intervju sa profesorom postavljajući mu pitanja na pomenute teme:

Danas se priča da mlijeko ne valjda, da žumance nije dobro, da trebamo jesti više ovoga ili onoga. Kako naći mjeru u moru informacija kojima smo svakodnevno zatrpani?

Naći mjeru je vještina življenja ili bar preživljavanja. Činjenica je da danas mlijeko nije dobro. Ne zbog mlijeka, već zbog pohlepnih vlasnika kombinata koji trpaju tone antibiotika i hormona, uništavajući kvalitetni život krava, da bi se dobilo što više litara. U jednom periodu, da ne navodim ime instituta, pokušavali su od mlijeka da naprave podlogu za mikrobe. Nije uspjevalo, jer je toliko antibiotika bilo u njima, da nisu htjele unijete bakterije da rastu. Seljačko mlijeko ili bar najbliže njemu organsko je odlična hrana za djecu i odrasle. Za djecu što masnije, za nas starije ne mora toliko masno. Ali nikako oni odvratni, prevarantski nisko masni mliječni bućkuriši. Žumance domaćih koka je hrana bogova. Industrijska jaja pate od istih zagađivača.

Povrće je toliko prskano, da kada vidim ove “sirovaše” kako radosno blenduju sve to u smutije i radosno piju ne bi li postali mlađi, pomislim da su skloni samoubistvu. Nema ni voća ni povrća bez mnogo hemije. Zašto? Zato što ona zamjenjuju onaj stari, dobri rad. Živjelo se teško, ali nije bilo hemikalija u nama. Dodajte tome cigarete, vazduh u gradu, stres i eto 1000 i jedne bolesti.

U moru informacija postoje ostrva istine. To su Vaša baka i moja baka. Te generacije su potcjenjene, a imaju znanja vrijedno zlata. Iskustvo koje sugeriše da je najbolja hrana domaća. E, sada teško je po cio dani biti na društvenim mrežama, u trendu, kupovini ili prosto raditi za preživljavanje i hraniti se zdravom hranom.

Šta je ono što je, po Vama, najlošije a što svakodnevno upotrebljavamo, na što smo se navikli?

Cigarete, instant jela. Gazirani napici, hrana iz minijaturnih kesica. I industrija parfema koji su jaki izazivači alergije. Danas jedete sladoled ili jedete slatkiš sa aromom ovoga ili onoga. Hrana je puna aroma, da bi se prikrili mirisi loše proizvodnje. Polako se zaboravljaju stari i provjereni recepti. Žao mi je što se niko nije sjetio da napravi neki portal tradicionalnih balkanskih jela i kuhinje. S vremena na vrijeme ja započnem neku priču i javljaju se ljudi s raznim receptima. Kao biohemičar koji se trudi da koriguje loše navike u ishrani posvetio sam se izučavanju biljnih vlakana. Nažalost u državi koja nema sluh za prave stvari ostaje vam samo nauka. A i ona tone svakim mjesecom u sve dublju bedu. Onda nije ni čudo što moderni, a realno izuzetno nezdrav način života sa zapada postaje životni ideal. Mnogo para, malo rada, opšta je neradnička nada.

Veganstvo, vegetarijanstvo, sirova hrana, kašasti sokovi. Da li su ove ishrane dugoročno dobre za zdravlje? Kakvo je vaše mišljenje o njima?

Čovjek mora hranom da unosi u kvalitetne proteine. Kvalitetniji za skoro 50% su proteini mesa, mlijeka i jajeta od bilo kog biljnog izvora. Postoje važne, tzv. esencijalne amino kiseline se u nekim biljnim proteinima ne nalaze ili se ti proteini ne vare. Smiješno mi je kada pročitam o teoriji truljenja proteina mlijeka, a svako dijete sa sela zna da se proteini kukuruza dijelom ne vare, ni kod životinja koje su tom tipu hrane prilagođenije. Zein je protein iz klase glutena koji ne možemo da varimo. A zein čini polovinu ukupnih proteina kukuruza. Zato vegani (oni su u naročitom problemu) i vegeterijanci imaju problema sa dobrom ishranom. Naročito je problem unosa vitamina B12, bez koga nastaju svakakvi neurološki problemi. Kašasti sokovi su moda. Oni su odlično ljetnje osvježenje. To prosto nije hrana. Nismo mi bebe od 7 mjeseci da papamo kašice. Našim zubima je potrebna hrana koju moramo da kidamo, drugim zubima da je žvaćemo. Čemu to “čuvanje“ zuba? Sve što se ne koristi u organizmu ima tendenciju da atrofira (zakržlja). Nema dilema da ta hrana nije zdravija. Čovjek je svaštojed i tako mora da se ponaša. Inače ćemo točak evolucije da preusmerimo unazad. Šta je posebna problem sa sirovom hranom i tim sokićima, smutijima i sl.? Nehigijena odgajanja, čuvanja i transportovanja hrane. Čak ni proizvodnja u sopstvenoj režiji nije više garant kvaliteta, ako se hrana prska. Ako se ne prska pojedu je štetočine.

Autor teksta: Maja Isović Dobrijević

Izvor: 6yka