Lovac na mrazove: “Mašinu sam platio 40.000 eura, već se isplatio jer sam spasio voćnjake”

Mraz i hladnoća ovoga proljeća zadali su glavobolje voćarima širom Hrvatske, “počistili” su voćnjake u Međimurju, Dalmaciji, velikom dijelu Slavonije…

 

Kada se temperatura zraka spusti na 2,2 stepena, vjetrenjača u voćnjaku trebala bi se sama upaliti. Tako je programirana, a i skupa je to mašina. Ipak, Osječanin Domagoj Škobić, priznaje, nije mu potpuno vjerovao. Tko se jednom opeče, slikovito će on, piri i na hladno.

Probdio je tako pet-šest noći u svojim voćnjacima, braneći ih od mraza kada je nedavno april pokazao svoje prevrtljivo lice i iz proljeća nas “katapultirao” u pravo zimsko vrijeme. Njegova vjetrenjača za zaštitu od mraza, jedina takva u Hrvatskoj, ipak nije iznevjerila.

“Pratili smo meteorološke stranice i gledali kada će se temperatura spustiti na tri stepena, a noć biti vedra. Izašli smo u voćnjak s termometrima u dva sata iza ponoći i čekali da se temperatura spusti na 2,2 stepena Celzijusa, kada se mašina sama pali. I upalio se, oko četiri sata jer mraz i pada pred jutro, tako da smo mogli koliko-toliko bezbrižno otići kući. Međutim, u strahu su velike oči pa smo ipak ostali do jutra u voćnjaku i posmatrali kako stroj podiže temperaturu. Mraz nam je lani potukao sav urod pa ni sam sebi više ne vjerujem”, započinje 38-godišnji Domagoj Škobić.

Iza njega je 15 godina iskustva u voćarstvu, a uzgaja trešnje, marelice i orahe, na ukupno 65 hektara u Aljmašu kod Osijeka.

Trideset kuna goriva

Premijerna borba s mrazom pomoću vjetrenjače vodila se, tako, u aljmaškim nasadima marelica. Uz Domagoja, noćima je dežuralo i iščekivalo i još četvero radnika. Prvi je ispit uspješno položen pa je, kada je “prostrujala” informacija o mogućem novom mrazu, sa strojem “pohitao” u pomoć i kolegi Draženu Tonkovcu u Čepin, uzgajivaču jabuka.

Vjetrenjača je, naime, montirana na prikolicu pa se lako premješta. Svaka hladnija noć, nova je bitka, prognoze se pažljivo osluškuju.

“Dvadeset je modela u meteorologiji koje pratimo i kada ih se 15 poklopi, znamo što nas čeka. Kad smo sačuvali voćnjake do sada, ne smijemo ih prepustiti slučaju”, kaže.

Vjetrenjača mu je stigla s dalekog Novog Zelanda i investicija je to od nemalenih 40.000 eura.

“Kupio sam ga preko mjera ruralnog razvoja, s povratom 70 posto iznosa pa neće taj stroj tako skupo izaći kako se u prvi mah činilo. Nasreću ili nažalost, odmah je udario i mraz”, priča Domagoj.

Mraz i hladnoća ovoga proljeća zadali su glavobolje voćarima širom Hrvatske, “počistili” su voćnjake u Međimurju, Dalmaciji, velikom dijelu Slavonije…

“Vjetrenjača nam spašava voće, uvjerili smo se, na temperaturama do minus četiri, pa čak i minus pet stepeni, koliko je bilo u najkritičnijim trenucima. Naravno, bili smo sumnjičavi prvi dan. Pripremili smo, preventivno, i bale sijena koje bismo zapalili i time dodatno podignuli temperaturu. Takvo zadimljavanje primjenjivali smo i prije, ali dosta bezuspješno jer je potrebno puno bala, zapali ih se i do 600, a povise temperaturu za jedan stepen. Mašina je podiže za četiri stepena”, upoređuje sagovornik. Vjetrenjača funkcioniše po principu helikoptera. Topli zrak s osam i pol metara visine spušta prema tlu, u radijusu od 150 metara, čime “pokriva” četiri do pet hektara površine.

“Puše u smjeru ventilatora i sa suprotne strane uvlači zrak. Kada nastaje mraz, hladan se zrak spušta, a topliji ostaje na većim visinama. Vjetrenjača povlači taj topliji zrak, spušta ga, rastjeruje tako hladni i unosi topli zrak u niže slojeve”, pojašnjava Slaven Bošnjak iz vinkovačke tvrtke Aranea, koja je zastupnik proizvođača s Novog Zelanda. Helikopteri, nastavlja, vertikalno spuštaju zrak, što je najidealnije, ali moraju kružiti oko voćnjaka.

“Ventilator se ne mora pomicati, ali mu pozicija ovisi o obliku parcele, da li je ravna ili brdovita. Pokriva oko sedam hektara površine, u idealnim uslovima, a u praksi pet”, nastavlja Bošnjak, čija je kompanija istu mašinu dostavila nedavno i kupcu u Srbiji. Da bi radila, potrebno joj je dizel gorivo, a “popije” četiri litre na sat. Trošak je to od 5 eura pet hektara. Mašina nijee jeftina, ali Škobićeva je računica jasna.

“U ovom voćnjaku ubere se 250 do 300 tona jabuka. Da ih se proda po kunu i pol, to je 450 do 500 hiljada kuna. Toliki bi se novac izgubio da ih mraz “potuče”. Više od milijardu kuna štete zabilježeno je lani u Hrvatskoj. I samom mi je propalo 40 do 50 posto uroda”, navodi Domagoj. Vjetrenjačom se ljeti može hladiti i stoka na farmama, a koristit će, kažu sagovornici, i u berbama voća za jutarnje rose. Plod se ne smije brati mokar pa će ga on osušiti.

“Stigao mi je upit i iz videoprodukcije, da se njime napravi umjetni vjetar, ali trenutno ima mraza pa još nismo ništa odgovorili”, otkriva Domagoj. On je vlasnik poljoprivrednog obrta Škobić, a ima i braniteljsku zadrugu. Dvoje je stalno zaposlenih, a angažuje i do 70 sezonaca za radove u voćnjacima. Magistar je ekonomije.

“Nisam znao što ću raditi kada sam se vratio iz Amerike, gdje sam pohađao četvrti razred srednje škole pa sam sasvim slučajno završio u voćarstvu. Imao sam neku zemlju i podigao u Aljmašu prvi nasad, jabuke. Nisam tada, priznajem, znao ni razliku između kruške i jabuke, nisam znao da će mi trebati pet-šest nužnih strojeva, četiri-pet traktora, mislio sam da je dovoljan jedan. Berba, ambalaža, pakiranje, sve su mi to bile novine. Podigao sam onda glavu i iz svoga voćnjaka otišao van, u Austriju, Italiju, Francusku, Njemačku”, prisjeća se.

Konzum mu sve platio

Prošao je lani sjevernom Španijom pa je razočarano svjedočio kako oni prodaju marelice za četiri-pet eura, a on za svoje dobije četiri-pet kuna.

“Evropa voli seljaka i štiti ga. Višak proizvoda završava u tranzicijskim zemljama i tamo ruši cijenu. U raljama smo otkupljivača. Usto, malo smo novca iskoristili iz fondova. Puno je mojih kolega voćara, nažalost, propalo i još više njih izgubilo je vjeru. Nadamo se samo poštenoj trgovačkoj praksi. Ne tražimo privilegije, nego samo jednakost. Nije onda teško ni ulagati jer znamo da će nam se i vratiti”, rezimira Domagoj.

Svoje plodove plasira u Konzum. Nije na svojoj koži osjetio krizu u Agrokoru, sve mu je plaćeno još jesenas. Ni ne brine se, kaže, moraju prvo obraniti voćnjak od mraza, pa od leda te ga lijepo obrati.

“Da prođe zakon o poštenoj trgovačkoj praksi, to bi bilo to jer imamo konkurentnu robu, dobru cijenu i znamo proizvoditi. Međutim, u situaciji smo se da moramo takmičiti sa italijanskim, španskim ili francuskim viškom, a kad je nešto višak, prodaje se u bescjenje”, njegov je stav. Planira podizanje novih nasada, a u junu će se ponovno javiti na konkurs u sklopu mjera ruralnog razvoja. Prijavit će hladnjaču kapaciteta 800 do 900 tona u Aljmašu. Investicija je “teška” 15 miliona kuna, a bespovratna bi trebala biti polovica.

Izvor: haber